Podijeli
  • 422
  •  
  •  
  •  
  •  
    422
    Shares

U Republici Hrvatskoj, 15. siječnja zapisan je zlatnim slovima. Toga dana, 1992., naša je država, nakon proglašenja neovisnosti, (25. lipnja 1991.) priznata kao suverena i samostalna!…15. siječnja Dan je međunarodnog priznanja Republike Hrvatske!…

Europska zajednica, koju su činile 12 zemalja (Austrija, Belgija, Danska, Francuska, Grčka, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemačka, Portugal, Španjolska i Velika Britanija) objavile su zajedničku odluku kojom priznaju  Republike Hrvatsku i Sloveniju.

Toga dana, u Zagrebu je otvorena njemačka ambasada, što znači da je ova država prva koja je uspostavila diplomatske odnose s Republikom Hrvatskom.

Bila je to iznimno radosna vijest za sve građane naše države, a poglavito za hrvatske branitelje.

U večernjim satima, toga 15. siječnja, na zagrebačkom središnjem trgu, Trgu bana Josipa Jelačića, spontano se okupio veliki broj građana u slavljeničkom raspoloženju. Među okupljene  došao je i prvi hrvatski predsjednik, vojskovođa i pobjednik Domovinskoga rata dr. Franjo Tuđman.

Rekao je: „Kako bih mogao izdržati u svom uredu, a da nisam sa svojim narodom. Moj dan je protekao radno, kao obično, ali isto tako i posebno. Dan za koji smo živjeli svi mi kao i naši preci. Stvorili smo međunarodno priznatu Hrvatsku. Slavimo noćas, a onda zasučimo rukave na izgradnji nove demokratske države“ te dodao da će ovaj datum „biti uklesan zlatnim slovima u cijelu povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu, između Mure, Drave, Dunava i Jadrana“.

Dva dana nakon toga, u Hrvatsku je doputovao Francessco Cossiga, predsjednik Republike Italije, prvi strani državnik koji je službeno posjetio Republiku Hrvatsku, a samo dan poslije  u Zagreb je stigao i austrijski ministar vanjskih poslova dr. Alois Mock, i bio nazočan svečanom polaganju ploče s natpisom: Ambasada Republike Austrije (na Jabukovcu).

Ostalo je povijest.

Za ovaj iznimno značajan događaj, najviše su zaslužni hrvatski branitelji, od kojih su mnogi već tada dali svoje živote i zdravlje za ovo što danas imamo.

Međutim, kako vrijeme ide, sve se manje pozornosti pridaje danu priznanja Republike Hrvatske, baš kao i svemu drugome što je vezano uz Domovinski rat.

Ovaj bi se datum u školama posebno trebao isticati, a ne da djeca nemaju pojima što se u Hrvatskoj dogodilo sredinom siječnja 1992.

Jedan dio hrvatskih građana, a poglavito političara, ponašaju se kao da smo ostvarili „banana republiku“, a ne državu.

Tog 15. siječnja 1992., kada je Hrvatska postala međunarodno priznata, gotovo trećina zemlje bila je pod srpskom i inom okupacijom.

Također je neshvatljivo da Hrvati općenito malo drže do svojih blagdana, iako vole isticati kako to lijepo i raskošno rade, primjerice, Amerikanci. Jedan dobar dio naših građana  „bučno proslavlja“ blagdane,  odlazeći u shoppinge, na ljetovanja ili skijališta, dok nacionalni mediji tome ne pridaju značaj koji trebaju imati.

Na stvaranje hrvatske države i na njezine junake još malo pa će nas, da se našalimo, podsjećati tu i tamo neki hrvatski branitelj kojeg ćemo susresti na ulici ili trgu, s hrvatskom zastavom u ruci  ili pak u invalidskim kolicima.

Nu, najveći broj onih koji su stvorili hrvatsku državu, zajedno sa dr. Franjom Tuđmanom, počiva na grobljima širom Lijepe naše!

Ne, nije i neće biti dovoljno da im se toga dana, 15. siječnja,  odnosno Spomen dana, samo zapali svijeća, položi vijenac i kaže – „slava im“!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)


Priznanje je Hrvatska dočekala u vrijeme Domovinskog rata, kada je gotovo trećina zemlje bila pod okupacijom tadašnje JNA i srpskih pobunjenika. Na svoje je međunarodno priznate granice izašla tek šest godina kasnije, nakon oslobodilačkih akcija hrvatske vojske Bljeska i Oluje te mirne reintegracije istočne Slavonije i Podunavlja.

“Današnji dan – 15. siječnja 1992. – bit će zlatnim slovima uklesan u cijelu, četrnaeststoljetnu, povijest hrvatskog naroda na ovome prostoru, za nas svetom tlu između Mure, Drave, Dunava i Jadrana. Nakon što je proglasila svoju samostalnost i suverenost, i raskinula svoje državno-pravne veze s bivšom jugoslavenskom državnom zajednicom, Republika Hrvatska postigla je i međunarodno priznanje svoje neovisnosti”


Podijeli
  • 422
  •  
  •  
  •  
  •  
    422
    Shares

7 KOMENTARI

  1. Prvo bi bilo jako lijepo pricati Hrvatski. Zasto? Vec u naslovu pisete “nasu” drzavu. Nasi smo bili u jugi sada smo u Drzavi Hrvatskoj. Istaknite ime Hrvatsko jbm m. Prekinite pisati da je predsjednica, predsjednica republike?!?! Koje jbne republike? I to samo bili za vrijeme juge. Ona je predsjednica REPUBLIKE HRVATSKE. HRVATSKE!! U Hrvatskoj se ne “desavaju” stvari vec “dogadaju”, nisu “momenti” vec “trenutci”, nije “ucestvovanje” vec “sudjelovanje” nije “sampioni” vec “prvaci”… itd itd. Polazi se od malih stvari da bi uopce dosli do brige za blagdane, a da ne pricamo o obiljezavanju dana priznanja Hrvatske ili bilo kojeg dana koji je vazan za Hrvatsku samostalnost. Jugo komunisticki masonski mediji truju mladez idiotskim stvarima umjesto da odredene vazne dane vezane za samostalnost Hrvatske isticu na naslovnim stranicama i da se nauci o Hrvatskoj povijesti. Ali njima je vazno kako bi to cim vise sakrili da mladez ne zna o cemu se zapravo radi da slucajno nebi postali nacionalisti i voljeli svou Drzavu. Puno toga ima a ovakve su stvari istaknute jako dobro na same dane tih blagdana ili praznika. Sramota ne moze veca. Kao da na sam taj neki dan nista se ne dogada nego je to samo jos jedan nevazni neradni dan. A mi samo cekamo neradni dan bez da uopce znamo o cemu se radi. Glavno da kad su dani antifasiticke borbe e to je onda na svim prvim stranicama i vijestima. Zalosno.

    • Mala digresija poštovana “profesorice”-Bilo bi jako lijepo od Vas da ponajprije pročitate napisano- pa tek onda dajete svoje navode od kojih u tekstu nema ni jednog. Što se naslova tiče-država Hrvatska je u prvom dijelu naslova, a po vama bi trebala biti i u sredini i na kraju. Hrvatska je naša država! Malo ste u zabludi što se tiče pravopisa. Ali ipak -hvala na pozornosti i čitati tekst a ne samo naslov. Hvala

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here