Bošnjačke vođe s gorčinom priznaju…”Moramo sa tim Hrvatima formirati vlast!”

Blizu je, dojma sam, dan kad će citirati Aliju, koji je (pošteno) priznao kako jedno misli ujutro, a drugo poslijepodne. Baš, uostalom, kao i Bakir nakon Mostara…

foto-nedjelja.ba
Podijeli

Izetbegović II. se, po vlastitom priznanju, raduje Čovićevu pozivu, a Konaković, od navodnih halal Bošnjaka odavno atestirani bošnjački kvisling, već je „napravio“ vlast s HDZ-om. A obojica (pošteno) priznaju kako je to (samo) nužda.

Piše: Josip Vričko, Katolički tjednik

Oni što misle kako je Ukrajincima trenutačno najgore u Europi (pa i šire…), u strašnoj su zabludi. „Tko god odluči formirati Vladu Federacije BiH sa UZP-om, po Schmidtovim pravilima, treba znati da će to biti posljednja Vlada FBiH ikad formirana, a ova generacija posljednja generacija našeg naroda koja će imati državu“, alarmira najpoznatiji grobar u Bošnjaka – Emir Suljagić – direktno iz Potočara, što je, s obzirom na najavljeni epilog, potpuno primjeren ambijent. A čime je, zapravo, taj kronični fatalist (ne)izravno otkrio ono što svi mi UZP-ovci znamo da Bošnjaci misle i osjećaju. Lakše bi (nekako, ipak…) bilo praviti državu (ili, svejedno, makar i Federaciju) bez Hrvata.

Čudo hrvatskog otpora

Situacija je, naime, delikatna, vlast, niti federalna niti „savezna“, ne može se, vidi se to i s boljih mjestima od rečenoga groblja kojim ravna dežurni bošnjački katastrofičar i croatofob, praviti bez Hrvata. No, malo ih je – nikako da (više) iscure – al’ ih ima. Živimo, dakle, čudo hrvatskog otpora. Što je još u izbornoj noći detektirao, a i to je čudo za sebe, Ljiljan Zlatni, pokunjeno konstatirajući: „Da se ne lažemo, HDZ je pobjednik ovih izbora“.

Nije, međutim, u ovo poslijeizborno vrijeme tu čudima kraj. Što i jest logično, budući da živimo u zemlji čuda. UZP je, osim kod grobara, ušao u modu generalno u Bošnjaka. Ma gdje bili! Tako i Stav, o čijoj objektivnost mogu dvojiti samo sitni špekulanti i dušmani Tisućljetne i Nedjeljive, drži kako se SDA-u žestoko sučelio Udruženi medijski pothvat (UMP). Štoviše, taj magazin tvrdi kako je svaki bošnjački autoritet od Daytona do danas prošao kroz medijskog „toplog zeca“. A, vele, školski je primjer Bakir Izetbegović.

„On se kontinuirano, godinama, provlači kroz njega i čudom vlastite upornosti ostaje na nogama.“ No, tek treba vidjeti je li doista Alijin jedinac (još) čvrst kao klisurina, ili je ova teza na klimavim nogama. Kako bilo, trenutačno kroz medijskog „toplog zeca“ – bez obzira na neveliki domet tiskovina pod kontrolom Temeljne – prolaze oni koji, ne taktizirajući, još od prvog postizbornog jutra navješćuju kako sa SDA-om ne kane pod isti krov. Slijedom čega je (medijskoj) torturi dostojnoj Golog otoka izložen ponajprije Elmedin Konaković.

Dino izdati ne zna

Taj ex-ljubimac bračnog para, poglavito (navodno) boljeg dijela, Izetbegović zna kako, doduše, politika nije samo matematika. Ali, i da je i matematika važna. Naročito ova naša – etnička! Slijedom čega lider Trojke (i još nakon izbora neutvrđenog broja stranaka) poručuje kako može bez SDA i Ljiljanova DF-a lagano praviti Federalnu vladu.

„Trojka kao brend nešto je što je okupilo druge stranke, NES je imao dobar rezultat, Fuad Kasumović ostvario je dobar rezultat. Svi su oni garant nove većine“, uvjeren je jedan od najboljih, ako ne i najbrži student sarajevskog Fakulteta za sport i tjelesni odgoj. A onaj tko prvo diplomira, pa tek onda studira, sposoban je i za najveća djela.

Ne karikirajmo u ova teška vremena, ipak, sveučilišnu karijeru potencijalnog federalnog premijera, već se posvetimo jednoj njegovoj vrlo bitnoj – znakovitoj čak! – opaski koja bi mogla odrediti kojim će smjerom ići budući pregovori, pa onda logično i njihov epilog. Konaković, naime, nema dvojbe kako se državna vlast mora praviti s HNS-om, kojega se u sarajevskom UMP-u perfidno reducira (samo) na HDZ. Nadalje, svjestan je kako to istovremeno znači i da je SNSD siguran za tim pregovaračkim stolom, usprkos činjenici kako eresovski vožd trenutačno ima problema s matematikom. Na, doduše, osobnoj razini. Jer, uvjerljiva pobjeda stranke mu čista je k’o suza. Potom slijedi opaska koja njezinu autoru jamči kako iz „toplog zeca“ neće, kao stigmatizirani kvisling, izići još dugo, dugo. Čak i da mu se – a hoće! – ne sjete kako je, uoči “povijesnoga Neuma”, tvrdio da Hrvati moraju imati legitimne predstavnike.

„Izetbegović i Komšić najodgovorniji su za to što su Dodik i Čović ovoliko snažni. Važno je da za stol s njima ne sjednu isti pregovarači. Imat će posla s ljudima koji drže danu riječ, koji ne lažu i koji nikad neće biti odgovorni zato što nešto stoji u državi. Kada Bakir potpiše s Čovićem Mostarski sporazum i javno se obveže da će ga provesti, a onda to ne učini, naravno da će se Čović osjetiti prevarenim i da će to odvesti u radikalizaciju“, tumači Konaković kako, eto, sila (hrvatsko-srpska) Boga ne moli.

Komšićev bujrum

Međutim, „čudom vlastite upornosti“, Izetbegović II., obračunavajući se, onako usput, s Christianom Schmidtom zbog „kolaboracije“ s HDZ-om, početkom ovoga tjedna nakon sastanka užega stranačkog rukovodstva izjavljuje kako još nije dobio poziv (od) Čovića, ali će se, veli, rado sastati s njim. Nema pak od te radosti ništa, jer (u)teg kojega si je natovario golem je. Komšić – zna se! Nije lider HNS-a (valjda!) zaboravio što se sve u predizbornoj kampanji, da sad ne spominjemo cjelokupan višegodišnji antihrvatski opus toga bošnjačkoga gazije, moglo čuti na skupovima DF-a. Pri čemu je naročito upečatljiva Ljiljanova neizravna polemika s osporavateljima (njegove) tzv. građanske države, koju je promovirao obznanivši kako će u kampanji skupiti milijun potpisa?!

„… Gledam kako HDZ odgovara na ovo. I kažu – hoćete li vi da mi počnemo skupljati milijun potpisa za Herceg Bosnu. E, hajde, bujrum, da baš vidim što ćete uraditi. S tim da vam moram reći, ima jedna velika razlika – milijun potpisa za građansku BiH i nekih navodnih milijun, kojih nema, za Herceg Bosnu, za Dretelj, Heliodrom, za UZP, za zlo koje je naneseno, to je razlika. Ova ideja nije uprljana i to je razlika. Vaša ideja je milijun za UZP. Je li se time hvalite, je li to nudite svima nama? I mi treba da kažemo uredu. Ne, nije u redu“, zagalamio je Komšić u Maglaju, gdje su po hrvatskim selima ’93. harali vojnici iz njegovih (armijskih) postrojbi potpomognuti braćom mudžahedinima, što je za posljedicu imalo brojne zločine i etničko čišćenje Hrvata ovoga kraja pa se, eto, tamo može šepuriti taj armijski delija.

Upečatljivo je, dakako, kako je retorika Građanina K i Grobara E gotovo ista. U biti, to i jest očekivano budući da je ovaj drugi bio u DF-u, sve dok ga Osnivač nije 2017. išćer’o. Ne, dakle, istjerao… Nakon čega je, ne znajući još kako će ga (SDA, tko li…) uhljebiti u zavičaju mu, Suljagić formirao Građanski savez. Tu političku silu nebesku…

Ode (li) Ljiljan u UZP?

Vratimo se na kraju maglajskome galamdžiji. Vidjeli smo što je govorio dok je po bošnjačkim šumama i gorama skupljao glasove kako bi po četvrti put sjeo u hrvatsku fotelju u troglavom bh. državnom vrhu. Ali, već u izbornoj noći kada je (ono) proglasio HDZ-ovu pobjedu, pokazao je kako bliskost s Izetbegovićima ostavlja traga. Prvo je ispalio: „Ja se sigurno neću okrenuti HDZ-ovim zahtjevima… S ovom pameću i u ovoj situaciji, radije bih izabrao opoziciju. Ali, nemojte me držati za riječ, kažem s ovom pameću.“

Blizu je, dojma sam, dan kad će citirati Aliju, koji je (pošteno) priznao kako jedno misli ujutro, a drugo poslijepodne. Baš, uostalom, kao i Bakir nakon Mostara…

Nije, dakle, lako s Hrvatima! Pa čak ni s (ovakvim) komšićevske provenijencije. Poštenim…/HMS/


Podijeli