BLAGDAN BEZGREŠNOG ZAČEĆA BLAŽENE DJEVICE MARIJE

„Sve stvorenje kao da kliče s nove i neprocjenjive milosti, jer osjeća samoga Boga, Stvoritelja svoga. (…) A sva ta dobra proistekoše po blagoslovljenome plodu blagoslovljene utrobe blagoslovljene Marije....

Podijeli


U Crkvi bila je od početaka živa vjera da Majka Božja nije okaljana nikakvim grijehom. Svi su crkveni naučitelji, svi sveci, svi vjernici kroz stoljeća vjerovali da Marija nema grijeha. Crkveno je učiteljstvo tu vjeru potvrdilo. Papa Pio IX bulom „Ineffabilis Deus“ 8. prosinca 1854. proglasio je kako je od Boga objavljena istina da je Blažena Djevica Marija očuvana od istočnoga grijeha u prvom času Začeća zbog predviđenih zasluga Isusa Krista.

Svi dolazimo na svijet okaljani istočnim grijehom. Samo je Blažena Djevica Marija sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha (LG 59) i od prvog časa svoga začeća urešena sjajem sasvim osobite svetosti (LG 56). I dolikovalo je da blaženoj Djevici bude udijeljena ta jedinstvena povlastica. Marija je otajstvena žena. Ona je predodređena da bude Majka Vječne Riječi.

Zar je Bog mogao dopustiti da ta otajstvena žena, njegova Majka bude i jadnoga časa pod vlašću grijeha? Preblaženu Djevicu Mariju Bog je unaprijed „očuvao od istočnog grijeha, obogatio svojom milošću i pripravio za dostojnu Majku svome Sinu. Ona, prečista Djevica, imala je roditi Sina, nevinog Jaganjca, koji oduzima grijehe svijeta. Ona označuje Crkvu, zaručnicu Kristovu, ljepotu bez ljage i bore“ (Predsl.). Mariju nam je Gospodin dao za „odvjetnicu milosti i uzor svetosti“.

Ono što je Crkva ispovijedala i vjerovala o Blaženoj Djevici Mariji, i prije proglašenja bule o njezinom Bezgrešnom začeću, možemo dobro nazrijeti čitajući govor Sv. Anzelmo (1033.-1109. g.), koji je nastao još u jedanaestom stoljeću.

„Nebo, zvijezde, zemlja,  rijeka, dani noći sve se, Gospođo, raduje jer je na neki način po tebi obnovljeno u izgubljenu dostojanstvu i obdareno nekom neizrecivom milinom.“

„Sve stvorenje kao da kliče s nove i neprocjenjive milosti, jer osjeća samoga Boga, Stvoritelja svoga. (…) A sva ta dobra proistekoše po blagoslovljenome plodu blagoslovljene utrobe blagoslovljene Marije.

Zahvaljujući punini tvoje milosti, Marijo, veseli se i sve podzemlje s oslobođenja, i sve nadzemlje s obnovljenja. Po istome slavnome Sinu tvoga slavnog djevičanstva, kliču i svi pravednici što preminuše prije njegove životvorne smrti jer je raskinuto njihovo ropstvo; čestitaju i svi anđeli jer je ponovno podignut gotovo srušeni grad njihov.

Ženo, puna i prepuna milosti! Od preobilja tvoje punine zaliveno, sve je stvorenje živnulo. Djevice blagoslovljena i preblagoslovljena, tvojim blagoslovom blagoslovljena je sva priroda: nju, svoje stvorenje, blagoslovi Stvoritelj, da ona, stvorenje, blagoslivlja svoga Stvoritelja.

Bog Sina svoga – koga jedinoga od srca, sebi jednakim rođenoga, kao samoga sebe ljubljaše – dade Mariji. I njega – istoga, a ne drugoga – sebi iz Marije za Sina načini. I tako jedan te isti bijaše zajedno i Sin Božji i Marijin.

Sva je priroda od Boga stvorena, a Bog se rodio iz Marije. Bog je sve stvorio a Marija je Boga porodila. Bog koji sve načini, sebe načini iz Marije. I Tako je sve ono što načini obnovio. On koji je mogao sve načiniti ni iz čega, ne htjede to što bijaše oskvrnuto obnoviti bez Marije.

Boga je, dakle, Otac svega stvorenoga, a Marija je majka obnovljenog stvorenja. Bog je otac svega načinjenoga, a Marija Majka svega uspostavljenoga. (…)

O doista, Gospodin s tobom, jer tebi Gospodin dade da tebi, s Njime, sva priroda bude dužnikom.“

*****

DRUGI JE KRIV (Lk 1,26-38)
Što, nama i svijetu, danas govori svetkovina Bezgrešnog začeća blažene Djevice Marije, znajući da čistoća srca i život bez grijeha u našem svijetu ne uživaju veliki ugled? Je li moguće danas govoriti o Mariji kao modelu, u pravom smislu riječi, istinskog čovjeka, ljudski i kršćanski ostvarenoga čovjeka?

Tvrdim da jest, ali s vrlo malo uspjeha, mjerljivog ljudskim očima. Svi mi želimo oko sebe poštene, iskrene, prijateljske, milosrdne, miroljubive, pravedne ljude. Stoga bi se današnja svetkovina mogla nazvati feštom nostalgije: čežnjom za mogućim; čežnjom za nečim što možemo postati; čežnjom za nečin što smo pozvani biti; čežnjom za čistom slikom i prilikom.

Slika je Bezgrešne ogledalo naših propuštenih prigoda, oprečnih odbijanja najuzvišenijih Božjih nauma. Ona je uznemiravajuće ogledalo onoga što bismo mi mogli biti, onoga što je i nama moguće, ako se ne svrstamo na pogrešnu stranu, ako odlučimo ne izgovarati onaj prvotni NE, a odlučimo se za Marijin i Kristov DA Bogu.

Nažalost, u nama i u svijetu prevladava „zmijina“ škola koja je ostavila i ostavlja dubok trag i znak u i na nama. Prvotni ne smo naučili odmah i nismo ga zaboravili. Dapače, mi smo pošli i napravili korak dalje od Praroditelja. Možda i nama danas odzvanja u ušima: bit ćete kao bogovi – zato se ničega ne stidimo, ponašamo se kao gospodari, ne poštujući ni Boga, ni čovjeka, ni prirodu.

Mi današnji ljudi, premda svjesni vlastite golotinje, ne sramimo se Boga, kao što se Adam zasramio i sakrio mu se, nego izlazimo na vidjelo sa svojim nedjelima. U jednome smo slični Praroditeljima: za svoja nedjela optužujemo drugoga. Uvijek je drugi kriv. Ako je to doista tako, pitamo li se ikada: gdje je naša sloboda, naša volja, naše srce i naša pamet, zar svime time drugi upravljaju?

Kamo sreće da onaj naš – drugi je kriv – ima okus onog Marijinog. Ona je jedina mogla reći – drugi je kriv. Ona mirne duše može reći: ja s ovim nemam ništa – sve je to djelo Božje. Ona je samo spremno odgovorila na poziv da bude sveta i bezgrešna, da se ostvari u suradnji s Bogom. Otvorena Duhu Svetom, neće reći: ja ću to učiniti, ja sve mogu, nego ponizno, s pitanjem kako je to moguće, odgovara: neka mi bude po tvojoj riječi. Nju je stvorila Riječ i Duh. Ona je službenica koja je svjesna Božje prisutnosti u sebi i njegove božanske moći. Zato i može pobijediti zlo, grijeh i smrt. Neka i u nama Drugi bude kriv za našu ljepotu, uvjereni da nećemo ništa izgubiti, nego se, štoviše, ljudski Bogom obogatiti.

L.K.


Podijeli