Podijeli
  • 166
  •  
  •  
  •  
  •  
    166
    Shares

Mjesto Suhovare nalazi se u zadarskom zaleđu, jugoistočno od Poličnika i zapadno od Zemunika. Od jeseni 1991. godine bilo je pod stalnom paljbom, okruženo neprijateljskim snagama s tri strane…

Upravo se na današnji dan, 3. siječnja 1992. godine, odvio srpski napad na Suhovare pješadijom uz pratnju tenkova, a uz istovremeno granatiranje Poličnika, Rupalja i Gornje Murvice. Napad je krenuo makadamskom cestom iz pravca Kašića i Drača, a cilj srbočetničkog neprijatelja bilo je osvajanje Jadranske magistrale i presijecanje puta prema Pagu.

Specifičnost napada na Suhovare bila je ta što su se prvi put koristili tenkovi M-84, što je neprijateljima omogućilo postizanje faktora iznenađenja, čime su pomoću tehnologije prošli kroz slabo minsko polje. Prva linija obrane Suhovara bila je nepripremljena za tenkovski napad, a uz jaku artiljerijsku paljbu, hrvatski su se branitelji redom povlačili na drugu, a zatim i na treću liniju obrane, uspješno formirajući sve jaču obranu.

Nakon početnog napada neprijatelja, 50-ak dostupnih hrvatskih branitelja iz raznih je smjerova upućeno za Suhovare, pri čemu su kilometrima pješačili pod paljbom. Hrvatski su branitelji u jednom trenutku granatama zasuli prvu liniju srpske obrane, ravno po neprijatelju. Uz to je zapovjednik obrane, znajući da će neprijatelji presresti poruku, preko veze rekao: “Izdržite još malo, tisuće Splićana juriša u Suhovare!

Napad srpskog neprijatelja uspješno je prekinut u ranim poslijepodnevnim satima, a do kraja dana, Suhovare su postale u potpunosti hrvatske, unatoč tome što je na mjesto ispaljeno više od tisuću granata. Herojska obrana Suhovara bila je iznimno važna, zbog toga što neprijatelj nije osvojio Jadransku magistralu od Masleničkog mosta do Zadra. Valja istaknuti kako je nekolicina hrvatskih branitelja, koja je odolijevala pješačkom napadu neprijatelja, najzaslužnija za obranu Suhovara.FotoUdruga veterana i prijatelja 141. brigade HV.

M.M


Podijeli
  • 166
  •  
  •  
  •  
  •  
    166
    Shares

2 KOMENTARI

  1. Ovaj herojski dan obrane je i danas obavijen velom neistina i tumačenja događaja od strane zapovjednika koji nisu bili na prvoj crti, a koji pojedinačno svak za svoj sektor i rod želi što veće zasluge. Bitno je da se radi o bitci koja je herojski dobivena, ali uz detalje koji se ni nakon skoro 30 godina ne žele ispričati i priznati. Koliko se radi o velikoj pobjedi cjelokupne naše vojske ima i činjenica da su za pobjedu i ishod ponajviše zaslužni zaboravljeni, da zaboravljeni heroji o kojima se ništa ne zna. Suhovare je bilo okruženo sa 3 strane i imalo liniju obrane dugu cca. 4 kilometra, da 4 kilometra. U Suhovarima je tih dana bilo sveukupno cca. 17-20 branitelja i to skoro svi iz Suhovara. Sad podijelite ovaj broj na smjene, pa izračunajte sami koliko je u trenutku napada uopće moglo biti ljudi na straži. Inače je u jesen 1991. godine od suhovarskih branitelja, te i branitelja Ruplja i dijela Poličnika traženo i naređivano da napuste svoja sela i formiraju liniju obrane paralelno sa magistralom, što su naravno domaći branitelji odbili. Sad dolazite do pitanja zašto ih je bilo tek toliko u obrani sela. Zašto je u pozadini bilo desetke i stotine branitelja, ali ne i u Suhovarima je priča za sebe. Idemo na 03.01.1992. godine, U Suhovarima je cca. 20 branitelja, slabo naoružani, ali je u samom mjestu bilo i civila koji nisu htjeli iseliti, ali su civili i svakodnevno u jutarnjim satima dolazili kako bi održavali na životu stoku. Predviđa se da je u trenutku napada u Suhovarima bilo preko 30 civila. Branitelji Suhovara su imali dva problema, probijene linije, ako se one mogu zvati branjene linije i civile u selu. Poučeni iskustvom iz Škabrnje, nekolicina branitelja je pružalo koliki toliki otpor dok su drugi imali zadatak izvući civile prema polju i prema zapadu u dubinu hrvatske obrane. U toj obrani se herojski ponio zaboravljeni junak Denis Ukalović zvani Ševac, koji je zapravo zaustavio tenkove u napredovanju i spriječio daljnji prodor četnika. Zašto o ovom heroju ne znate ništa, to bi trebalo pitati sudionike tog dana, naročito zapovjednike. Denis je pružao najžešći otpor, te je u jednom trenutku shvatio da treba pomoć protuoklopnih sredstava za koje je bio zadužen protuoklopni vod koji je bio na granici između Poličnika i Suhovara u kućama obitelji Barjašić, međutim umjesto da mu isti pomognu i krenu tući tenkove, povlače se, a Denisu daju dvije zolje, pa kao, ako što uspije, uspije. Denis se vraća i sa udaljenosti od nekih 250 metara ispaljuje prvu zolju, pogađa ispred tenka u vanjski WC, a drugom zoljom tuče sa istog mjesta u prvi tenk, pogađa kupolu tenka, no zbog kuta, zolja je samo okrznula kupolu i pogodila u kuću N. Ukalovića. 84-orka ne propušta priliku i pogađa u zid garaže iza kojeg se skrio Denis Ukalović i dio zida pada preko njega samo ga lakše ozljeđujući. U tom presudnom trenutku naša artiljerija počima žestoko granatiranje četnika, ali prebacuje i četnici u strahu nakon ispaljivanja zolja paničare misleći da ih se ciljano želi odsjeći i onemogućiti im povlačenja povlače za 50 ak metara tenkove natrag i ne napreduju više ni metra, tek sada sljede izjave stižu splićani i naši tenkovi nakon kratkog vremena prelaze u kontranapad. Suhovare su spašene. Zapovjednici pričaju herojske priče koje njih veličaju, ali ni dan daas nitko ne spominje Denisa Ukalovića zvanog Ševac, čovika koji je zaustavio tenkove i spriječio daljnje napredovanje. Da je u bilo kojoj drugoj normalnoj zemlji bio bi odlikovan kao heroj, a danas o tom danu pričaju skladištari, logističari i kuvari, a heroja ni spomen.

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here