Biskup Šaško: ‘Suvremena Hrvatska nastala je kao izravna suprotnost komunističkomu sustavu’

Na kraju biskup je rekao kako nama danas treba ta ista snaga kakvu su imali branitelji Siska... „Da ne podlegnemo pred prijevarama prolaznoga koje nas guraju u razaranje iznutra...

Foto-sisačka biskupija
Podijeli
  • 23
  • 2
  •  
  •  
  •  
    25
    Shares

Četiristo dvadeset i pet godina od čuvene Sisačke bitke s Turcima i spomen na sve branitelje Siska i Europe, te blagdan sv. Akacija i deset tisuća mučenika proslavljeni su u petak, 22. lipnja u katedrali Uzvišenja sv. Križa u Sisku. Svečano misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s pomoćnim biskupima zagrebačkim Ivanom Šaškom i Mijom Gorskim te članovima Prvostalnog kaptola zagrebačkog i sisačkog Stolnog kaptola Sv. Križa…

Uz domaće vjernike slavlju su nazočili i biskupovi kolege iz Nabiskupijske klasične gimnazije u Zagrebu koji su tom prigodom proslavili 40 godina od mature, te članovi Hrvatskog katoličkog liječničkog društva iz Zagreba predvođeni prof. dr. Danicom Galešić Ljubanović.

Na početku sve okupljene pozdravio je biskup Košić istaknuvši kako danas doista imamo razloga za slavlje. „Ovu misu zahvalnicu prikazujemo Gospodinu zato što je prije 425 godina obranjena Europa te kako je papa Klement VIII. rekao banu Tomi Bakaču što je tu obranjeno i kršćanstvo. Molimo, da i mi budemo na obrani kršćanstva i kršćanskih svetinja te sjećajući se tih događaja molimo da naša domovina Hrvatska zna čuvati i sačuvati svoj identitet te braniti i obraniti svoje kršćanske vrijednosti“, poručio je sisački biskup.

Foto-Sisačka biskupija

U homiliji, zahvalivši se biskupu Košiću na pozivu, prepošt Prvostalnog kaptola zagrebačkog biskup Šaško zapitao se zašto danas slavimo ovu euharistiju te zašto se spominjemo jednoga događaja koji, posebno za današnje ubrzano življenje, djeluje previše udaljen u prošlosti, da bi mu trebalo pridavati pozornost.

„Na to pitanje može se dobiti istinski odgovor tek ako odgovorimo na drugo, puno važnije pitanje: Zašto? Zašto su branitelji u ono vrijeme ustrajali na obrani Siska i izložili se nasilju, mogućoj smrti ili barem dvojbama o tome što ih čeka, ako budu poraženi? Zašto nisu jednostavno prepustili i grad i zemlju i svoju budućnost neprijatelju, čuvajući svoje živote, pokušavajući se prilagoditi novim uvjetima, pa ako treba i ropstvu silnika… Zašto ste vi, hrvatski ljudi, stali pred silnu vojsku u Sisku, u Gvozdanskom, a onda u Vukovaru, u Sunji, Dvoru i Petrinji? I zašto ste stavljali krunice oko vrata, zazivali Majku Božju i zagovor svetih; čemu molitva na koljenima i križ na vašim čelima i, pri rastancima, na čelima vaše djece za koju niste znali hoćete li ju ponovno vidjeti u zemaljskome životu? Konačni razlog se, nažalost, ne nalazi u odgovorima u školskim udžbenicima, u raznim raščlambama i prikazima; razlog koji treba reći djeci i mladima, na koji treba uputiti ljude u svakome vremenu. Ne bojmo ga se izgovoriti, jer tamo je blago na koje je zalijepljeno srce: Vjerovali su, vjerovali ste u vječnost! Zato smo danas ovdje, jer u pobjedi branitelja Siska, nošenih kršćanskom vjerom, vidimo odgovor na pitanje ‘zašto’. Taj je odgovor na razne načine uskraćen našoj sadašnjoj hrvatskoj zbilji, a bez njega ne možemo, jer se drukčije sve svodi na zgrtanje ‘blaga na zemlji’, čime su ljudi lak plijen raznih tjeskoba, nezadovoljstva, ogorčenja i sukoba. Živimo posljedice pogleda na život, svjetonazora oslonjenog na prolaznu korist i dobit u kojoj je žrtvovan čovjek. Taj prostor zemlje bez neba, ljudskosti bez vječnosti, donosi odumiranje čovjeka i društva. U prenošenju vrjednota novim naraštajima naročito smo dužni podsjetiti na vrijeme u kojemu je sustavno promicano bezboštvo i materijalizam, nošen komunističkom ideologijom i pripadajućim mu zločinima“, rekao je biskup Šaško te istaknuo kako je suvremena neovisna Hrvatska nastala je kao izravna suprotnost komunističkomu sustavu, a komunizam nije mogao opstati, jer nema konačni odgovor na pitanje s početka: ‘zašto’.

U nastavku biskup Šaško je ustvrdio kako se danas u spomenu o toj bitci može govoriti na razne načine. „Mi molimo Gospodina da ne dopusti da svjetlost u nama postane tamna. Ako se to dogodi, tada se nećemo usuditi reći istinu; tada ćemo uvijek tražiti riječi iz rječnika one ‘političke korektnosti’ koja je gluha i nijema, koja ne liječi i ne otvara nove prostore nade. Dok poniremo u osjećaje kršćana koji su iz svojih utvrda gledali prijetnju, znajući da je to prijetnja ne samo njima, nego cijeloj Hrvatskoj i Europi, i mi promatramo pojave u suvremenosti koje mogu unijeti i zebnju o budućnosti, prepoznajući da je najopasnija ona koja dolazi iz nutarnje vezanosti srca uz prolazno. Ako se ukloni obzor vječnosti i nadnaravnoga, život u svojoj darovanosti ostaje neprotumačiv, što za sobom povlači najteže posljedice. Jer, ako nema odnosa prema vječnosti, ima li išta što sprječava širenje sebičnosti? Ako je sebičnost glavni pokretač ima li drukčijega ishoda osim urušavanja? Tko je na sebičnosti izgradio radost zajedništva, slogu naroda i čvrstoću države? Sebičnost nije dopuštala slobodu pojedinca i naroda; sebičnost je krojila sliku čovjeka po mjeri koja je uništavala ljudskost; sebičnost je gušila ljepotu kreativnosti, oduzimala oduševljenje i smisao… Braćo i sestre, sve oko nas u Hrvatskoj, u biću hrvatskoga naroda govori drukčijim jezikom – jezikom koji proizlazi ponajprije iz kršćanske nesebičnosti. Toliko je plodova koji pokazuju što stvara oduševljenost Duhom Svetim; što uspijeva prevladati povijesne mijene i udare; što se može suprotstaviti besmislu. U pitanju o vječnosti nalaze se i danas najvažnija pitanja za našu domovinu: Jer, tko ubija život u majčinu krilu, ne vjeruje u vječnost i život mu izmiče. Tko ne želi doprijeti do istine u valovima komunističkih laži, prihvaća biti neslobodan. Tko ugrađuje u zakone i propise nove ideologije, strane duši hrvatskoga naroda, možda će imati trenutnu korist, ali svoj narod, osobito djecu i mlade, osuđuje na tugu i nesreću“, upozorio je propovjednik.

Na kraju biskup je rekao kako nama danas treba ta ista snaga kakvu su imali branitelji Siska. „Da ne podlegnemo pred prijevarama prolaznoga koje nas guraju u razaranje iznutra. Stvarne obnove društvenoga života i zemaljskih stvarnosti jedva da može biti bez nadzemaljskih razloga. Ako i dalje mislimo da je moguće raznim programima, prijedlozima planova, bez povezanosti s dubljim nadahnućem, razvijati Hrvatsku, ne želimo razumjeti nužnost preobrazbe koja započinje suzbijanjem zaraze korupcije koja izvire iz komunističkoga totalitarizma i koja i dalje ozbiljno narušava zdravlje Hrvatske. I čini se da je upravo kod onih koji na takve pokazatelje odmahuju rukom, lako pronaći rukavce baš do toga izvora, premda je tih rukavaca sve više i teže je zamjetan glavni tok. Znamo da postoji dovoljno hrvatskoga srca koje može snažnije zakucati, ali moramo se pitati što nam je blago. I ako nađemo srce privezano uz zemaljsko, i dalje ćemo se čuditi kako je došlo do ruševina civilizacija. A pozvani smo vidjeti uzdignut križ koji u naslovu i ove katedrale u Sisku i u rukama blaženoga Alojzija Stepinca ispred nje drži i odgovor na početno pitanje: Zašto? Vrati nam srca k sebi, Gospodine“, zaključio je biskup.

L.K.


Podijeli
  • 23
  • 2
  •  
  •  
  •  
    25
    Shares

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

19 − 16 =