Batar i Bukvik – sela kojih nema pola stoljeća…postupni nestanak organiziranim pristupom bivše jugoslavenske države…

No sela postupni nestanak organiziranim pristupom bivše jugoslavenske države smišljenim otkupom zemljišta i sve težom egzistencijom posljednje stanovnike gube još 70-tih godina prošloga stoljeća...

BATAR I BUKVIK SELA KOJIH VIŠE NEMA
Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

U Kutini je s potpisom Miroslava Sušila u vlastitoj nakladi objavljena u drugom proširenom izdanju iznimno vrijedna knjiga „Batar i Bukvik sela kojih više nema“ (254 str.) Riječ je o području župe sv. Roka Bosanska Gradiška. Sela su to Banjolučke biskupije, uglavnom katoličkog življa u Ljevča polju (između Save i Kozare)…

Batar je, a posljednji je popis bio je 1961. od 195 stanovnika imao 108 Hrvata. O nestanku sela misao odmah vodi prema strahotama posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini. No sela postupni nestanak organiziranim pristupom bivše jugoslavenske države smišljenim otkupom zemljišta i sve težom egzistencijom posljednje stanovnike gube još 70-tih godina prošloga stoljeća. Među njima bio je s roditeljima i 11-godišnji Miroslav. Nakon petog razreda život i školovanje nastavio je u Hrvatskoj u Antunovcu nedaleko Lipika, srednju školu pohađao je u Kutini gdje i danas živi. Knjigom autor to zorno svjedoči popisom iseljenih obitelji. Najmanje ih je otišlo do Bosanske Gradiške. Dobar dio završio je u zapadnoj Slavoniji, Srijemu, Zagrebu, čak u Poljskoj i Nizozemskoj. Osjećaj odlaska Miroslav Sušilo donosi i vlastitim stihovima „Žalosni vjetrovi“. Knjiga sela kojih više nema ispisuju stranice njihove ranije dinamične prošlosti. Sustavno je prikazana kronologija sela. Nebeska im je zaštitnica sveta Terezija od Djeteta Isusa (grobljanska kapelica minirana je 30. rujna 1992.). Sela su u sastavu bosanskogradiške župe sv. Roka. Kao župnik od 1987. do 1990. u njoj je službovao sadašnji vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić.
Više nego korisni su demografski podatci ne baš lako istraženi za sela koje već šest desetljeća nemaju popis stanovništva. Autor i statistikom donosi podatke od naseljavanja u Austro-Ugarskoj, iz Galicije ili hrvatskih krajeva, primjerice Like… Tu su i podaci žrtava Drugog svjetskog rata i poraća Batar ih ima 47, a Bukvik 22. Vrlo zahtjevan bio je i popis iseljenih obitelji, a kojega je autor zaista temeljitošću istraživanja dao pregledno kao uostalom i cijeli sadržaj knjige. Zapažene su bilješke uz vjerski život. Bogate su etnološke značajke kraja s običajima, poljodjelskim radovima i svetkovinama. Primjereno sadržaju tu su prikupljene fotografije iz obiteljskog života stanovnika. Sela Batar i Bukvik pisanom riječi Miroslava Sušila snagom sjećanja vraćaju u život. Makar to bilo i jednom u godini uz grobljansku kapelicu Svete Terezija od Djeteta Isusa. Knjiga Miroslava Sušila bogato je opremljena dokumentima i fotografijama. U svoje korice ugradila je autorovo sjećanje na izgled kapelice koji je likovno, kao i unutar knjige kip svete Terezija od Djeteta Isusa vjerodostojno ovjekovječio kutinski slikar Ivan Kovačević. Ocjenom sadržaja vrijednost su dali Alojzije Cindrić i Zdravko Vampovac, donosi IKA.
L.K.

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

18 − 3 =