Podijeli

ČITANJA:

SZ: Post 1,1–2,2 (ili 1,1.26-31a);

Post 22,1-18 (ili 22,1-2. 9a.10-13.15-18);

Izl 14,15–15,1a;

Iz 54,5-14;

Iz 55,1-11;

Bar 3,9-15.32–4,4;

Ez 36,16-17a.18-28;

NZ: Rim 6,3-11;

Ps 118,1-2.16ab-17.22-23;

Lk 24,1-12

Iz Poslanice svetoga Pavla apostola Rimljanima (Rim 6, 3-11)

Braćo: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Očevom bî uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Ovo znamo: naš je stari čovjek zajedno s njim raspet da onemoća ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

Danas je Velika subota, ne slavimo euharistiju tijekom dana. Tek navečer slavimo vazmeno bdijenje. Noćas, mnogi će odrasli diljem svijeta primiti sakramente kršćanske inicijacije (Krštenje – Euharistija – Potvrda). Danas vlada tišina u našim crkvama, vlada sabranost i poziv na molitvu i mirno iščekivanje uskrsnih blagdana. Prije nego naši katekumeni prime sakramente, poslušat će temeljni tekst Pavlove poslanice Rimljanima o otajstvu kršćanskog života. A to se otajstvo sastoji u tome da umremo i uskrsnemo s Kristom.

Premda nije zabranjeno, rijetko danas imamo krštenje uranjanjem kao što su prvi kršćani običavali. Malo je šteta, jer gesta uranjanja u vodu jasno podsjeća na smrt i uskrsnuće, na potpunu obnovu osobe. Pavao jasno ističe: Koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni. Krštenje nas je uronilo u Krista. I kao što je onaj koji je uronjen, najprije zaogrnut vodom pa zatim izranja, tako krštenik ujedinjen s Kristom, najprije prolazi kroz smrt grijehu, kako bi se rodio na novi život, a to je život Uskrsloga. Na taj način postane jedno s Kristom, i svojim ga životom nastoji oponašati u svemu.

Odricanje od oholosti, od usredotočenja našeg života na nas same, jedna je vrsta smrti koja nas vodi u život. Kako bi nam opisao to stanje sjedinjenja s Kristom u smrti i u uskrsnuću, Pavao upotrebljava nove riječi: Mi smo – kaže on – su-raspeti, su-ukopani s Kristom, zato ćemo su-uskrsnuti s njime. Možemo reći da je ustrojstvo kršćanskog načina života je prijelaz kroz smrt u život. Svi znamo da nema autentičnog ljudskog života bez žrtve. No, ono što nevjernici ne znaju, a mi moramo znati – jer smo između ostalog i zbog tog kršćani – je činjenica da svaka naša ljudska odluka nas poziva na umiranje svojim sebičnim ciljevima kako bismo postigli život po Bogu. Naš život je dakle satkan od trenutaka malenih smrti, a to nas vodi do novih rađanja.

Večeras će mnogi katekumeni pristupiti tom otajstvu novog rođenja. Molim za sve njih. No, dok molimo, u tišini današnjeg dana, prisjetimo se i mi trenutka našeg uranjanja u Krista. Razmatrajmo o otajstvu našeg novog rođenja, i pokušajmo vidjeti jesmo li ostali vjerni tom savezu s Bogom. Vjerujem da su bili trenuci nevjere. Večeras obnovimo svoj savez s Gospodinom, kako bismo dostojno slavili njegovo i naše uskrsnuće,hkr.hkm.hr .

Velika subota : ” Kad bi pokopan Gospod” .. pjevaju bratovštine grada Korčule. Bratovština Svih Svetih čuva najstariju crkvenu pjesmaricu na hrvatskom jeziku.

L.K.

Podijeli

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

2 × 1 =