14. travnja 1991.g., Karlovčani organizirali prvi humanitarni konvoj u Domovinskom ratu. U Kninu su nam bradati četnici i martićevci prijetili da će nas poklati , ali nismo odustali!

„Na kraju smo u Kninu ipak naletjeli na zloglasnog Martića i bradate četnike koji su nam prijetili da će nas sve poklati. Ipak nismo odustali i zato ne želim da se zaborave ljudi koji su imali hrabrosti poći na taj put. Znam koliko je to, prije svega na moralnom planu, značilo ljudima u Kijevu“, sjeća se voditelj konvoja Stjepan Čunko...

Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Iako je situacija i u njihovom gradu bila iznimno složena prije točno 20 godina, 13. travnja 1991. godine Karlovčani su našli snage i volje da organiziraju humanitarni konvoj za Kijevo koje je već tada bilo u okruženju srpskih paravojnih postrojbi i Jugoslavenske narodne armije. Konvoj je stigao idući dan…

U teškim okolnostima Karlovčani su našli snage i volje da organiziraju humanitarni konvoj za Kijevo koje je tada već bilo u okruženju pobunjenih Srba. U prijepodnevnim satima 14. travnja konvoj od sedam kamiona i nekoliko osobnih automobila probio je srpsku blokadu Kijeva. Time je stanovnicima tog mjesta nedaleko Knina dopremljeno 50 tona razne robe te 182.000 dinara…

“Ne treba vam govoriti kakva je situacija bila u to vrijeme u Karlovcu, no usprkos svemu smatrali smo našom dužnošću pomoći sredinama kojima je bilo još teže. Tako smo odlučili pomoći Kijevu. U konvoju je bilo sedam kamiona u koje smo spakirali mast, brašno, grah i druge namirnice sakupljene na selu, a trgovci su nam dali sanitarne potrepštine. Krenuli smo za Kijevo preko Brinja i Senja, jer se preko Plitivica nije moglo. No na kraju smo u Kninu ipak naletjeli na zloglasnog Martića i bradate četnike koji su nam prijetili da će nas sve poklati. Ipak nismo odustali.” 

Novac i potrepštine darovalo je oko 1500 Karlovčana. Bio je to prvi humanitarni konvoj u Hrvatskoj, neposredno iza Krvavog Uskrsa, i imao je veliki značaj u tadašnjem pokušaju hrvatskih vlasti da stabiliziraju političku situaciju, rekao je Stjepan Čunko, voditelj humanitarnog konvoja

Iako se u proljeće 1991. godine Karlovac nalazio u izrazito opasnoj situaciji njegovi građani pronašli su snage i volje da pomognu drugima koji su bili u još većoj nevolji. Naime, 13. travnja organizirali su konvoj humanitarne pomoći za Kijevo koje je tada bilo u potpunoj blokadi od strane jugočetničke vojske. Konvoj se na današnji dan 1991. uspio probiti do napaćenog sela i njegovim stanovnicima dostaviti prijeko potrebnu pomoć…

1991. godine iz Karlovca je krenuo humanitarni konvoj pod nazivom „Pomoć Karlovca za Hrvate u Kijevu“.

Kijevo je veliko selo u blizini Knina s isključivo hrvatskim stanovništvom, a bilo je u okruženju nekoliko sela u kojima su živjeli isključivo Srbi. Jugoslavenskom generalu i ratnom zločincu Ratku Mladiću je bilo strateški bitno jer se nalazi na cesti između Knina i Sinja, dvaju gradova koji su bili idući na njegovom putu, između planina Dinare i Svilaje, te ga je okružio svojim postrojbama potpomognutim lokalnim četničkim paravojnim jedinicama.

Ministarstvo unutarnjih poslova RH osnovalo je tada policijsku postaju u Kijevu kako bi se obranilo od lokalnih Srba iz sela Polača, Civljane i Cetina. Četnici iz Knina zahtijevali su pomoć JNA da se postaja policije RH u Kijevu ukloni i da hrvatski policajci napuste mjesto.

Humnitarni konvoj za Kijevo bio je prvi u Domovinskom ratu, a organizirao ga je Stjepan Čunko. U konvoju je bilo sedam kamiona punih masti, graha, brašna i drugih namirrnica te sanitarnih potrepština koje su prikupili karlovački trgovci. Kolona se prema Kijevu zaputila preko Brinja i Senja, jer se preko Plitivica nije moglo.

„Na kraju smo u Kninu ipak naletjeli na zloglasnog Martića i bradate četnike koji su nam prijetili da će nas sve poklati. Ipak nismo odustali i zato ne želim da se zaborave ljudi koji su imali hrabrosti poći na taj put. Znam koliko je to, prije svega na moralnom planu, značilo ljudima u Kijevu“, sjeća se voditelj konvoja Stjepan Čunko.

Uskoro nakon odlaska konvoja počinju i sukobi oko Kijeva, a ratni zločinac Ratko Mladić 26. i 27. kolovoza 1991. naredio je brutalno granatiranje Kijeva koje je poslije toga bilo gotovo potpuno uništeno i spaljeno. Crkvu sv Mihovila u Kijevu srbi i jna su srušili do temelja. Pri tome je na ovo selo bačeno i pedeset ratnim konvencijama zabranjenih kazetnih bombi. Bio je to zličinački i monstruozan srpski plan “Spaljena zemlja”, đto je osjetio i Turanj kod Karlovca koji je također srušen i spaljen.

Tada je gotovo cijelokupno stanovništvo Kijeva je sa svojim braniteljima,  policajcima i gardistima krenulo u višednevni opasni zbjeg dalmatinskim planinama , Dinara, Svilaja, Kamešnica, prema slobodnom teritoriju Hrvatske, većinom prema Sinju. Jugoslavenska vojska je nakon toga, uz pomoć lokalnih četnika i Srba, potpuno razorila ovo mjesto.

13. travnja 1991. godine Karlovčani su organizirali humanitarni konvoj za Kijevo koje je tada već bilo u okruženju srpskih paravojnih postrojbi. Humanitarni konvoj od Karlovca do Knina vodio je Stjepan Čunko, a u njegovoj dokumentaciji o tim danima stoji da su uz njega u konvoju bili i Mirijan Slavica, Božo Ercegović, Ivan Furač, Mika Šekata, Drago Vidiček, Josip Tomičić, Dinko Komšić, Đorđe Kraš, Mirko Žgela, Stjepan Staničak, Marijan Bežan, Zlatko Trogrančić, Jadranko Grčić, Franjo Bastijančić, Dražen Furač, Danijel Stanišić, Boris Spudić, Darko Skender, Ivan Galović, Miroslav Mišić, Ivan Hrsan, Mladen Muić i Mladen Postružnik

G.S.


Podijeli
  •  
  •  
  •  
  •  

Komentiraj

Please enter your comment!
Please enter your name here

četiri × dva =